Ključevi sreće by Željka Jokić

Ova kolumna koju čitate je moja prva kolumna. Ugrabila sam priliku za svojih pet minuta (a možda i više) no to ćemo tek vidjeti. Za početak pripadam skupini onih koji uporno idu dalje, unatoč i usprkos, jer da nisam takva sada sigurno ne biste čitali ovaj tekst. Nisam psiholog niti psihijatar i nisam studirala ljudsku dušu, ali život me nije mazio i morala sam puno toga oprostiti i progutati kako bih krenula dalje i zadržala zdrav razum. Doživjela sam odbacivanja od različitih ljudi, kako od onih bliskih tako i od onih manje bliskih. Još uvijek se sjećam svog djetinjstva i odbacivanja od strane vršnjaka, a kasnije od strane prijatelja pa sve do odbacivanja od strane partnera.
Ali nisam jedina! Sigurna sam kako se mnogi mogu prepoznati u danom opisu.
Velikim dijelom govorim na temelju vlastitog iskustva, ali znanja sam stjecala i pomno čitajući brojne knjige na temu međuljudskih odnosa i pomirenja. Iz njih sam crpila snagu i dobivala one „magične formule“ i želim ih podijeliti sa Vama.


Jedan od ključeva sreće

Pred nekoliko dana primila sam e-mail od dragog prijatelja u kojem je bila sljedeća priča:
"Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na plaži gradila kulu od pijeska. Upravo kad su završili zamišljenu kulu u pijesku, u što su uložili puno vremena i strpljenja, došao je val i srušio je.
Rabin je očekivao ljutnju i suze no djeca su sjela, uhvatila se za ruke i počela smijati. Malo zatim počela su graditi novu kulu...
Na to će rabin:" Ova su me djeca naučila vrlo važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima.
Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kad se to dogodi,moći će se smijati samo oni koji će se imati s kim držati za ruke." Happy end, zar ne?!


Razmišljajući o životu i njegovim vrijednostima bez ustezanja tvrdim da je miroljubiv i uravnotežen suživot s drugim ljudima jedan od ključeva za sreću. Iz tog promišljanja rodila se misao da pišem o onomu što je obilježilo i moj život: suočavanje s gubicima i potreba za povratkom izgubljenog. Željela sam, a vjerujem i uspjela, dokučiti najčešće uzroke narušenim odnosima među životnim partnerima, ali istodobno iznaći i ponuditi djelotvorne načine kako pomiriti naizgled nepomirljivo.
Većina naših životnih problema nastaju zbog naše nesposobnosti da se ispravno odnosimo prema drugima. Možete se ili ne morate složiti sa mnom no pozivam vas da na trenutak razmislite i o ovim univerzalnim vrijednostima.
Stvoreni smo da živimo za život u zajedništvu pa su stoga izolacija i osamljenost najbolnija čovjekova iskustva. Zdrav odnos sa bližnjima, bez gorčine i neopraštanja, čini nas sretnima iznutra, a to je onda vidljivo i izvana. Tada možemo lakše podnijeti brojne životne izazove i nedaće. Možemo ostati bez posla, razboliti se , biti u financijskoj oskudici, izloženi stresu i stotine drugih okolnosti, ali ako je naš odnos sa našom obitelji i prijateljima zdrav tada će to biti čvrst potporanj i neprocjenjiva pomoć da prebrodimo brojne životne nedaće i izazove bez ključnih oštećenja.
Pri tom mislim na povrede srca kao simboličnog sjedišta naših emocija.


Zdravlje, novac ili nešto treće?

Postaviti ću vam pitanje: Zamislite da ste potpuno zdravi, da imate vrlo dobar posao, skup automobil i nov, lijepo namješten stan, a odnos sa vašim djetetom je narušen? Vaš život nije potpun i možete ili ne (morate) priznati, ali to boli i dali biste sve bogatstvo koje posjedujete samo da se izmirite sa svojim djetetom. Možda nikad nikomu to niste ili ne biste priznali, ali ovdje možete biti iskreni prema sebi.
Zapravo, preporučam vam da to budete jer jedino tako ćete krenuti naprijed. Vaše je srce ranjeno, krvari a iz njega izvire život i ja vam savjetujem da ga čuvate.


Znam da u svoja četiri zida ljudi mogu proživljavati traumatična stanja, na rubu ludila, a onda izaći na ulicu i navući osmijeh. Znam zato jer sam i ja bila među takvima. Isto tako, naučila sam da na puno toga možemo sami utjecati pod uvjetom da se na to čvrsto odlučimo. Ponekad to znači svjesno se poniziti se, ali poniznost nije, kako bi to velika većina u prvi mah pomislila, obilježje slabića, već je odlika hrabrih. Stoga, hrabro zakoračite putem mirnog suživota sa bližnjima. Nije li ovo dobra novogodišnja odluka?
Kako? Za početak odlučite se na to, pratite moje kolumne i zajedno ćemo pokušati pronaći put. Pozivam Vas da se uključite, postavite pitanja, date svoje mišljenje ili komentar.

Eto toliko! Želim vam blagoslovljene blagdane i da u ovoj "anegdoti od života", budete među onima koji će se, poput djece iz gornje priče, imati s kime držati za ruke i smijati kad val odnese „kule od pijeska“.



Željka Jokić

Raspravu o ovoj temi s autoricom pratite na forumu: http://horoskop.hr/forums/viewthread/93/
  EHOROSKOP.net - Prvi hrvatski horoskop portal - Sve