Horoskop forum

Raspravu o kolumni i komentare o temi “Ključevi sreće” pratite na ovom mjestu.

Mislite li da kako je miroljubiv i uravnotežen suživot s drugim ljudima jedan od ključeva za sreću?
Kako to postići?

Slušajući sebe, slušakući druge. Ja sam se uvjerila da se u svakom zlu ili nesreći koja me je zadesila može uvijek pronaći nešto pozitivno. To pozitivno me tjera dalje i pokazuje novi smjer i svaki put samo jačala. Jako je važno slušati druge. Mislim da smo svi pomalo zaboravili slušati jedni druge. Izgubili smo se u brzini, kojoj ne smijemo dopustiti da nam diktira našu osobnost, dušu, misli i odnose sa okolinom.

Slažem se da bi trebali više slušati jedni druge…ima jedna poslovica koja kaže: “Bog nam je dao dva uha i jedna usta”, znači da bi trebali dvostruko više slušati nego pričati.

Jedan od dobrog načina da s ljudima (i najvažnije s partnerom) budemo u mirnom suživotu je: Strpljivost. To vrlina koja će nemoguće pretvoriti u moguće. Ako je na pravilan način primjenjujemo donijeti će nam pobjedu u gotovo svakom području života.

Meni strpljivost popusti kad on počne tupiti svoje…onda izgubim živce i začas se posvađamo. Iako bi trebalo strpljivo.

Da, strpljivost! Da li biti stalno strpljiv? Ni to nije dobro. Puno toga u životu treba učiniti u određenom trenutku i koji puta i riskirati. Nekada je poraz u životnim situacijama veća pobjeda za nas same, od same pobjede. Čovjek se mora pogledati u ogledalo i sam sebi reći:“Da je sam ranjiv, osoba s manama, s pokojom zloćestom primisli, ali to sam JA!” Velika je pobjeda znati tko si u biti ti sam i s time živjeti. Prvenstveno biti strpljiv sa samim sobom.

Da li nas u suživotu s partnerom drži samo strpljivost? Sigurno ne. Većina jako brzo zaboravi dane zaljubljenosti, kada smo samo išćekivali pogled pun ljubavi. On ne nestaje, ali smo ga zaboravili iščitavati s nečijeg lica. Puno toga nam je nametnuto tempom života. Zar nije veće zadovoljstvo dočekati nekoga sa osmijehom na licu i pokušati zaobići teme koje dovode do svađa. Koliko puta se naljutimo sami na sebe i na svoje gluposti koji činimo ili smo ih kazali. Teško je živjeti s drugom osobom koja ima pravo biti različita od nas i hvala Bogu da je tako. Ali time je ljepše pronaći način uzajamne komunikacije. Prvo moramo sebe posložiti.

Draga Mosbach,

Nije jedino strpljivost što nas drži u mirno suživotu s partnerom ali svakako pomaže.

Slažem se da treba popustiti i razumjeti i sebe i partnera, sjetiti se dana zaljubljenosti i iščekivanja; ali ponekad ima teških situacija i tema koje treba raspraviti. Dakako, na jedan kvalitetan i konstruktivan način. Takav način donese puno više korisiti nego izbjegavanje sukoba. Kad čovjek izbjegava sukob tada u sebi skuplja bol, ljutnju i nezadovoljstvo i to u konačnici dovede do udaljavanja među partnerima.

Živjeti sam sa sobom je valjda najteže ali našu sliku o sebi svaki dan možemo izgrađivati i poboljšavati.
To je ono što želim svima. Kako? I o tome ćemu u mojoj kolumni za koji tjedan

Sve sam to i sama napisala. Zasigurno nisam potencirala da je jedino strpljivost ono što nas drži u suživotu. Opet se ne slušamo.

Komunikacija između partnera je definitivno najvažnija u odnosima. Zdrava komunikacija. Nisam mlada žena, a moj dobar dugi brak je prekinula iznenadna smrt supruga. Imali smo mi i svađa, i drugačijih mišljenja, ali smo izgradili zdrav odnos, gdje je svatko poštivao i uvažavao onog drugog, zajedno s njegovim različitostima. Ali gradili smo naš odnos iz dana u dan, nismo odustajali kada je bilo teško. Danas je najlakše druge okrivljavati za mnoge stvari što nam se dešavaju.

Dakle treba slušati sebe i slušati druge. S time sam počela i stime ću završiti.

Žao mi je zbog smrti vašeg supruga.
Hvala što ste podijeli svoje iskustvo iz takvih se iskustava puno može naučiti (tko želi slušati).

Ukoliko jedna strana ima strpljenja i uvijek je tu, a druga ne slusa sto onda? Ne zelim tjerati nekoga da me poslusa, ali samo zelim da me cuje, da se malo moje potrebe uvaze…da mi se da malo vremena i prostora…

Imam 22 godine i prije godinu dana oprostila sam se od prijateljice koje ja umrla od raka u 25.g zivota bas par dana nakon mog rodendana (ne zelim pricati o njenim posljednim satima…svatko tko je izgubio nekoga od raka zna kako to uzasno izgleda)...eto ja sam s njezinim bratom u vezi već 4.godine, od kojih 3 zivimo zajedno. nakon svih tih mucnih mjeseci bila sam potpora svo decku i kada se on poceo oproravljati ja sam pocela tonuti i valjda sam mislila da sam bolje,,,a onda sam doznala da mama(koja mi dode kao teta jer se dugo znamo) od moje najdulje i najiskrenije prijateljice ima rak…preminula je na sad novu godinu…i suosjećam s snjom, razumijem patnju…jer i ja patim iako vjerujem da jj je dusa konacno doma ali sad se drzim na distanci jer znam da nemogu tako nesto podnijeti i ostati stajati na nogama.

sve to me navodi na razmisljanje po cemu sam ja tako poseban da bi ljudima bilo tesko kad bi otisla? znam da sam mlada, naivna i da previse razmisljam o stvarima za koje nemam dovoljno godina…

vise ne zivim s deckom, rjede se vidamo…iako smo jos uvijek skupa…nekako ovako je lakse. nema pristiska. i dalje ne znam sto zelim u zivotu (karijeru?obitelj?) ali svaki dan dam najbolje od sebe…

a mozda velika ljubav od koje izgoris ni ne postoji, to su samo neki moji ideali…jer vise cijenim tisinu nego beskrajnu pricu punu lijepih rijeci…a većina ljudi ima tendenciju nuditi lijepe rijeci…
dakle…slusati sebe? ok.
slusati druge? ok
a naci nekog da vas slusa? i da vas doista cuje…

Draga Pustinjska Sireno,

Prije svega moram ti reći kako mi se jako sviđa “hodanje kroz visoku travu i ganjanje leptira”.
Trudila sam se “čuti” i već nekoliko dana razmišljam što ti odgovoriti. Ne želim zvučati kao netko tko ti nudi samo lijepe riječi. Žao mi je što tako mlada prolaziš kroz “stvarni život”, ali to je ipak Život. Treba ti vrijeme za žalovanje i dopusti si ga.

Sada i nije vrijeme da donosiš velike odluke na bilo kojem planu svog života zato nemoj razbijati glavu o tomu što želiš.

Ljubav sigurno postoji i ona bi trebala biti stvaralačka snaga u našim životima. Takva ljubav koja nas potiče da postajemo bolji pojedinici. Vjerujem kako ti u svom srcu imaš takve ljubavi i potičem te da je i dalje nastaviš nesebično davati, čak i onda kad se čini da ti se ne uzvraća.
M. Gandhi rekao je:
“Ma koliko bila okorjela nečija ćud, rastopit će se na vatri ljubavi. Ako se pak ne rastopi, to znači da vatra nije bila dovoljno jaka.”

Ne bi bilo loše da posjetiš psihologa ili da ga barem kontaktiraš putem interneta. U današnje vrijeme je besplatno savjetovanje na internetu uobičajeno. Vjerujem kako bi ti razgovor pomogao.

Hvala ti što si se javila i bila iskrena. Vjerujem kako je to prije svega pomoglo tebi, a mene si počastila svojim iskrenim srcem. I ne zaboravi: Itekako si posebna! Čak i ja to mogu primjetiti, a uopće te ne poznajem!

Naći pravu ljubav stvarno je neprocjenjivo.
Vrlo praktičan i počan članak. Teško je išta nadodati.

Neptunice,

Želim Vam sreću da pronađete, ako još niste, upravo pravu osobu!

Pročitala sam…slažem se s onim pitanjima…i mislim da bi nešto (pro)našao prvo moraš znati što to točno tražiš...i mislim da većina ljudi uopće ne zna što želi…stekla sam taj dojam kroz brojna iskustva s drugima…ljudi misle da žele nešto i onda to dobiju a zatim shvate da ih to nije usrećilo…jer puno je bitnije naći ono što ti je potrebno, što tebi treba, a većina ljudi brka želju i potrebu. a možda je to zato jer nam se servira ta neka sudbonosna, savršena ljubav kroz komercijalne filmove…gdje svi likovi odišu vanjskom ljepotom i hrpom kao vrijednih vrlina (sto je apsurd jer danasnje drustvo u biti mjeri vrijednost novca…bez obzira što se djecu ucio kako treba biti marljiv, dobar, posten…nazalost novac je mjerilo vrijednosti)...i uvijek u tim filmovima, pricama jedna strana je savrsena a druga povrijedena ili neprilagodena i onda odjednom lik koji ne vjeruje u ljubav ili nije dobra osoba postane sve najdivnije zbog te osobe u koju se zaljubi…a ja mislim da je pogresno mijenjati se zbog nekog drugog…raditi na sebi? da… prestati ocekivati da ljudi budu savrseni? jer to en postoji, to je ono cemu tezimo… prestati druge mijenjati…zato jer ukoliko i zelimo proijeniti svijet moramo poceti od sebe…samo sam htjela reci da ljubav je osjecaj koji daje neku neizmjernu snagu i budi pozitivnost, ali ona kao i svaki osjećaj treba paznju. ukoliko zelimo da nesto uspije moramo raditi na tome, a to je ponekad doista tesko, ali sad znam da sav trud koji ulozimo u neku ljubav (pa makar na kraju ispadne da ipak nije bila ta “sudbonosna”) odlazimo bogatiji jos jednim iskustvom, nadogradeni, bar mrvicu tolerantniji i spremni za nove izazove…

i mislim da se prava ljubav ocituje u ljubavi prema obitelji, prijateljima, zivotinjama…zivotu opcenito…a onda kod jedne osobe osjetimo jaci titraj i zakljucimo da to je to?

što je za mene prava ljubav? to je kada pronades osobu koja je uvijek tu za tebe. u najgorim trenucima kraj te osobe osjećaš unutarnji mir i spokojan san.

Draga Željka,

tvoja zadnja kolumna pod nazivom “gola bajka” njavise mi se dopala…i kasno je pa necu dugo

rijesila aam tvoj(?) test osobosti, i unatoc tome sto smatram da se ljude ne moze strpati u kalupe i da svi imamo mijesane osobine tih 4 vrste osobnosti mortam priznati da me iznenadilo kako sam se potpuno prosnal u jednoj - melankoliku
a sto se tice savjeta…poslusala sma ga…i bas nedavno pocela tako zivjeti - spontano..i odjednom zivot mi je sipunjen sadrzajima koje nisam ni sanjala i pozitivnim ljudima i dogadajima kakvima se nikad nisam nadala!

jedva cekam tvoju sljedecu kolumnu, eto pobudila si mi znatizelju :D

Draga pustinjska Sireno,

Baš si me obradovala sa svojim postom. Ohrabrila si me, ali posebno mi je drago zbog tebe jerr te “čujem” vedriju i poletniju.

Test osobnosti je samo mala pomoć da bismo bolje razumjeli sebe, a onda i druge. Međutim to znanje ne vrijedi ako ga se ne primjeni. Vidim da ti jesi i to mi je neizmjerno drago čuti.
Test osobnosti nije moj izum, preuzet je iz jedne knjige koju sam čitala uz dopuštenje izdavača.

Što se tiče sljedeće kolumne, ne znam hoće li ti se svidjeti to ćemo tek vidjeti

Eto toliko i stoj mi dobro!

Za ono najbolje od života

Željka