Horoskop forum

ima li netko neki odgovor na moje pitanje: “Što mi je činiti?”
mislim da sam nekako izgubila svoju nit…ne vidim smisao (mislim nije da ću se ubiti ili nešto…ne bojim se smrti..to je ionako samo fizicko napustanje) jednostavno nemam pojma kamo, s kim, zasto?

prosla sam i previse toga u svom kratko zivotu i priznajem da me to umorilo, ljudi su me razocarali dal zato jer sam imala prevelika ocekivanja od njih, kao sto imam od sebe…ili zato jer sam imala taj peh da su kroz moj zivot krocili i neki doista zli ljudi, i znam da nije tivot fer, pa nije mu ni namijenjeno da bude, on je samo jedna velika lekcija…za druge sam hodala kroz pakao i eto sad sam tu…usred nicega…imam osjecaj kao da bi se htjela probuditi a istovremeno me san zove…

ja sam pomalo nevidljiva osoba, uvijek tu za druge, i uvijek hladne glave s hrpom planova ako nesto krene po zlu…moje rijeci zelja, misli, osjecaja kao da zavrse u zrakopraznom prostoru i onda…ne da mi se ponavljat, pa pretezno sutim…i guram dalje..no vec neko vrijeme ne znam gdje da to guram, s kojim ciljem da idem…i cini mi se da trosim vrijeme na nista…i prvi put u zivotu nemam pojma o apsolutno nicemu

Nije mi jasno što tražiš?
Smisao života? Ljubavi? Smisao čega?

Ali to je baš lijepo što si uvijek tu za druge…sigurno si na blagoslov svojim bližnjima i sigurno te vole. Ponosi se tim darom služenja.

Ono što bi trebala pokušati jeste izvući se iz stanja u kojem si se našla jer ono ti čini loše. Morala bi pronaći smisao..u poslu, u školi, u bratu, u sestri, u majci, ocu, prijatelju/ici, glazbi….toliko toga ima smisla samo ti je pogled zamućen.

pa u tome je stvar…izgubila sam taj smisao…nekako ljubav nije ono sto sam zamislajla (ok to je moj problem jer sam ju izidealizirala)...jednaka je prema svima, mojoj obitelji, prijateljima..i nekako mi fali ona iskra za onu jendu posebnu osobu…mislim ok mozda tu posebnu osobu nikad ne sretnem ovdje nema veze, ali sto onda…

moja kreativnost je nekako ne znam…postala sama sebi dovoljna iako bi trebala iskoristit kapitalizam i naplacivati a meni to onda nekako gubi ono nesto…

a posao…pa…uvijek sam imala neki cilj, zactan plan a sad mi je sve postalo suplje…

hm ne znam kako da se izrazim…trenutno sam u tom nekom stanju gdje nemam pojma sto zelim sto bih trebala zeljeti, uzivam u svakom danu jer znam da me sutra moze pokazit kamion, da mi lijecnik moze reci “zao mi je imate rak” da me isto tako mogu obavijestit o necem losem vezanom za moje najmilije ali…vrijeme ide…ja sam tu i nista ne radim…to mi je nekako bezveze(ne znam kako bih se bolje izrazila)

Nedavno sam naišla na ovu priču.Nadam se kako će te ohrabriti:

“Sanjao sam da imam intervju s Bogom. - A tako, ti bi me htio intervjuirati?, reče Bog. - Ako imaš vremena?- rekoh. On se nasmiješi: Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati? Što Te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori:
To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti,
a onda bi htjeli ponovo biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac,
a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli.
Gospod uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?
Osmjehujući se Bog odgovori:
Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli.
Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu - U V I J E K.

vidjela sam to evo mislim prosli tjedan, jedan prijatelj mi je to poslao…lijepo sroceno…valjda ce izmozgat neki odgovor

i hvala.

Ma i kad je nebo najoblačnije zapamti da je iznad njega sunce. Ja sam jako puno toga, bila ranjavna od najbližih ali uspjela sam se oduprijeti i sačuvati zdrav razum. Sada ima poticaj pisati o tome i podijeliti sa ljudima iskustva. Slobodno možeš pratiti moje kolumne na ovom portalu…Ključevi sreće - vjerujem da ćeš pronaći nešto za sebe