ŽIVJETI U PRIRODI I S PRIRODOM
Čovjek i priroda su jedinstvena cjelina i toga postajemo sve više svjesni, pogotovo u doba pandemije.
Otuđenost od prirode kao rezultat razvoja tehnologije posljednjih dvije stotine godina, kao da sve više odlazi u zaborav.
Postoje proročanstva o vraćanju čovjeka majci Zemlji, a mnogi koji su to iskusili kažu da se osjećaju daleko bolje. Sve je više pojedinaca i obitelji koji traže kućicu s okućnicom, još bolje ako je blizu neke šume, a nadomak gradu gdje rade.
Drugi pak sve više unose biljke u svoj dom, najčešće stan, pa terase i balkončići postaju pravi rasadnici, a ima i dosta ljudi koji žive sa svojim kućnim ljubimcima koje doživljavju kao punopravne članove svojih obitelji.
Četiri elementa još od prapočela dio su koji čine i cjelinu prirode i čovjeka. Ista četiri su i ključni u krugu Zodijaka.
Vatra i toplina koja nam dolazi od naše zvijezde, Sunca, pravi je izvor života, a bivaljući sve više i sve češće u kontaku s prirodom, mi se izlažemo Sunčevim zrakama koje život znače. Sustavi grijanja današnjeg čovjeka sve se više okreću prirodnim izvorima energije, poput one solarne. Bez Sunca nam nema života, napuštamo mračne stanove i tražimo one gdje su prozori veći, s svjetlost nas miluje i budi u nama hormone sreće i želje za životom. Prirodno, zar ne?
Potreba da se doživi kontakt sa Zemljom stara je i iskonska. Postoji neko zračenje iz dubine Zemlje s kojim smo povezani kao ljudska bića. Primjer su ljudi koji žive u neboderima i koji kad tad i svako malo imaju potrebu spustiti se dolje, prošetati okolinom, osjećati tlo pod nogama. Još je bolje ako se ima prilika malo prčkati po zemlji, bilo njegujući neke svoje lončanice u stanu, bilo u vlastitom (makar malom) vrtu. Oni koji mogu rado će i uzgojiti vlastito povrće i jesti hranu netaknutu kemijom.
Zrak koji udišemo i bez kojeg ne možemo poteban nam je baš svaki trenutak našeg života. Od kad se rodimo, pa sve do smrti, naša pluća rade. Ako stanu, fizičko tijelo za nas je izgubljeno. Stoga je sasvim prirodno izaći van, iz svog doma, na zrak, udisati punim plućima, razmahati se kroz neke aktivnosti, a najbolje u prirodi ili bar kroz neki prirodni kontakt poput drveta koje neki čak i grle, shvaćajući da se radi također o nečem živom. Sloboda i otvorenost horizonta budi u nama širinu shvaćanja i novih mišljenja kakva su nam i te kako potrebna za razvoj. Čak i ako je vani neki vjetar, treba ga prihvatiti da nas ojača i pokrene u nama nešto novo. Bez zraka ne možemo.
Vod kao četvrti element naše je svojstvo i dio našeg tijela. Čisti izvori, potoci i rijeke, sve su označeniji kao zaštićena područja koja treba čuvati. Svijest o značaju vode ne samo za piće, nego za sve ljudske potrebe jača, a naša se svijest bistri uz površine jezera, rijeka i mora. Boravak uz vodu mnogima je poticaj na važna djela, razmišljanja i spoznaje, pravo nadahnuće. Voda je prekrasna i potrebna nam je da živimo cjelovito i sretno. Voda se veže uz emocije, a što bi čovjek bio bez osjećaja?
Žvijeli mi s prirodom ili doslovno u prirodi, spoznaja o njenoj važnosti i povezanosti s nama, raste. Jer čovjek je dio prirode i ona je kako oko nas, tako i u nama.
Kriterij za prepoznavanje ispravnih stvari u životu uvijek je odgovor na pitanje – da li je to prirodno?
Ako jest, dobro je, ako nije, nije dobro. I čovjek sam po sebi zna što jest prirodno i dobro, a što nije. Druga je stvar da li će postupiti prema tom svom znanju. No sve je više onih koji prirodu poštuju. I to je dobro.
EHOROSKOP.net - Prvi hrvatski horoskop portal - Sve